Završeni 16. susreti profesionalno vođenih kazališta za djecu i mladeHC ASSITEJ

 

 Nagrada  Zvjezdana Ladika za najkvalitetniji  dramsko-pedagoški rad ove godine dodjeljena je    dramskoj pedagoginji  i redateljici  Dolores Kolumbić  za predstavu  HVARKINJE u izvedbi polaznika Dramskog studija  mladih Hvar.

Predstava  I u Šumi toga ima Dramskog studija Gradskog kazališta Zorin dom Karlovac , redateljice Sanje Hrnjak,  najbolja je  predstava u cijelini.

 Sama grupa zajednički radi još od vrtićke dobi uvijek pod istim umjetničkim i pedagoškim vodstvom gospođe Dolores Kolumbić. Posvećenost sceni i ljubav prema izgovorenoj riječi stoga iza sebe ima cijeli niz godina predanog rada i učenja. Zbog svega navedenog nagradu Zvjezdana Ladika prosudbena komisija dodijeljuje gospođi Dolores Kolumbić i njenim Hvarkinjama.

  Izvođači su na sceni dosljedni, angažirani, prisutni i disciplinirani, gaje veliku ljubav jedni prema drugima i prema predstavi koju igraju što je rezultat promišljenog pedagoškog vodstva. Sigurnost glumačke izvedbe posljedica je velikog iskustva igranja, stoga treba pohvaliti i cijelo kazalište Zorin dom koje im omogućava veći broj izvedaba.  Iz svih navedenih razloga komisija predstavi I u šumi toga ima dodjeljuje nagradu za predstavu u cjelini.

Susret je održan od 31.03. do 04. travnja 2014. u Bjelovaru, u organizaciji Hrvatskog centra ASSITEJ i Grada Bjelovara .  Izvedeno je 11 predstava dramskih  studija iz  Zagreba, Pule, Karlovca,  Velike Gorice, Čakovca, Varaždina, Zadra, Hvara, Osijeka, Virovitice.  Susret je pratila prosudbena komisija koju su činili Barabara Rocco glumica, Jelena Kovačić dramaturginja i Iva Srnec redateljica.

 

 Dvadesetak  članova dramskih studija sudjelovali su na dvodnevnoj radionici Moć scenskog govora i afektivna snaga rečenice voditeljice Marine Petković Liker, redateljice i prof. fonetike .

 I u Šumi toga ima

Obrazloženje prosudbene komisije: Barbara Rocco glumica, Jelena Kovačić dramaturginja i Iva Srnec redateljica.

 DRAMSKI STUDIO MLADIH HVAR, STUDENTSKA GRUPA ČAKAVSKE SCENE

Hvarkinje

Hvarkinje Dramskog studija mladih Hvar, Studentske grupe čakavske scene iz više su razloga bile poseban kazališni doživljaj. Poput neke posvete zamišljenim ili stvarnim pranonama na sceni su otvorile svijet mirnog morskog krajolika u kojem se šum mora i miris ružmarina miješa sa melodijom starog, možda već zaboravljenog jezika brižno sačuvanog u  narodnoj poeziji.  Upravo nas je ta poezija i način na koji je ona govorena povezala s nekim neobičnim koncentratom života u kojem ono ritualno i ono stvarno pronalaze načine zajedničkog bivanja. Gledatelj kao da postaje svjedok onog istinski lijepog koje ga poziva da u stvarnom svijetu kojem se nakon odgledane predstave vraća pokuša pronaći tu istu ljepotu. Čistoća, posvećenost, upućenost i koncentriranost govora, poeziju je pretvorila u monologe i dijaloge, u ljubavne susrete mladih ljubavnika, sastanke i rastanke, odlaske na morske pučine, udvaranja i tiha djevojačka hihotanja. Svijet ljubavnih rituala ovdje postoji kao opreka današnjem ohlađenom i užurbanom svijetu u kojem je toliko teško pronaći trenutak tišine. Sve u Hvarkinjama slavi ljubav i ono lijepo, koje nadahnjuju i bude vjeru u smisao prenošenja poruke kroz kazalište i poeziju. Nježna bjelina kostima, odmjerena čistoća pokreta koji jednako crpi iz folklora i poezije, koncentriranost i vedrina glumačkog bivanja na sceni, dramaturška fluidnost sekvenci okupljeni su preciznom i pročišćenom režijom. Iznimno težak zadatak pretvaranja poezije u dramsku strukturu ovdje se događa neobično lako, ali upravo ta lakoća i nježnost izvedbe svjedoči o posvećenom i dugotrajnom procesu koji je prethodio samoj predstavi. Sama grupa zajednički radi još od vrtićke dobi uvijek pod istim umjetničkim i pedagoškim vodstvom gospođe Dolores Kolumbić. Posvećenost sceni i ljubav prema izgovorenoj riječi stoga iza sebe ima cijeli niz godina predanog rada i učenja. Zbog svega navedenog nagradu Zvjezdana Ladika dodjeljujemo gospođi Dolores Kolumbić i njenim Hvarkinjama.

   GRADSKO KAZALIŠTE ZORIN DOM KARLOVAC

I u šumi toga ima

 

Predstava I u šumi toga ima svjedoči visoku estetsku i umjetničku razinu, ali istovremeno i jednako važnu onu etičku i pedagošku. Priča je to o bajkovitim šumskim likovima koji kreću u borbu za dobro i vrlinu, o gljivama koje rastu preko noći,  o prijateljstvu čija vjernost pobjeđuje spletke i ljubomoru. Duhovita i zaigrana, u neprestanoj komunikaciji s publikom i sa svijetom koji svakodnevno živimo, karlovačka predstava podsjeća nas, kako sami kažu, na sljedeće: „kako ne bismo zalutali šumskim putovima” treba znati prepoznati dobre putokaze. Šumski putokazi zapravo su oni životni koje samo trebamo naučiti čitati. Suigra izvođača različite životne dobi iako neprestano prisutna na sceni svoju najljepšu posvetu dobiva u sceni Glavnog ŠMUP-ovog istražitelja  i malenog Palčića u kojoj dva glumačka partnera, jedan osmogodišnjak i dvadesetogodišnjak ravnopravno igraju scenu u kojoj dob, iskustvo ili pak visina glumca postaju nevažnim, jer svjedočimo prizoru ne samo međusobnog poštovanja, već i poštovanja kazališne umjetnosti u kojoj sve postaje moguće. Svaki element izvedbe pridonosi zaokruženosti dosljedno razrađene cjeline. Scenografija nadahnuta zelenilom šume, kostimografija koja oživljava šumski svijet, izbor glazbe i jednostavan, zaigran scenski pokret okupljeni režijskim i pedagoškim vodstvom Sanje Hrnjak. Izvođači su na sceni dosljedni, angažirani, prisutni i disciplinirani, gaje veliku ljubav jedni prema drugima i prema predstavi koju igraju što je rezultat promišljenog pedagoškog vodstva. Sigurnost glumačke izvedbe posljedica je velikog iskustva igranja, stoga treba pohvaliti i cijelo kazalište Zorin dom koje im omogućava veći broj izvedaba.  Iz svih navedenih razloga komisija predstavi I u šumi toga ima dodjeljuje nagradu za predstavu u cjelini.

 

'