Svjetski dan kazališta za djecu i mlade

  • PORUKA HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ POVODOM SVJETSKOG DANA KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE
  • Veliki kazališni mag, Peter Brook, jednom je napisao da se « bilo koji prazan prostor može nazvati otvorenom scenom. Još ako se netko kreće u tom praznom prostoru, dok ga netko drugi promatra, to je sve što treba da se stvori teatar.» I doista, tu divnu tvrdnju o kazališnoj igri, trebalo bi prihvatiti kao neugasivu mogućnost da se izdvoji scenski prostor za posvećenu igru mašte i snova. Nešto poput začarane kutije u kojoj je prednja strana otvorena da igru svi vide, ali je ne mogu dodirnuti iskvarene stvari odrasloga svijeta. U tom prostoru eksteritorijalne čistoće, još je dopušteno uvjerenje da je kazalište sačuvalo snagu umjetničkog stvaralaštva u stvarima koje pomiču svijet u dobrom smjeru. Treba li u to sumnjati? Nipošto, premda zrele godine zasjenjuju lijepo dječje i mladenačko uvjerenje u ljekovitu moć kazališta. No izgubiti taj osjećaj bilo bi isto što i ostati bez nade. Značilo bi to prezreti posao kojem su stoljećima zanesenjaci igre na daskama posvetili svoje živote. Ostavština tog truda i volje ostavila je neizbrisiv trag i u životu koji nas danas okružuje. I premda je taj život dosegnuo visoku civilizacijsku razinu, još uvijek nije, nažalost, lišen nepravde, patnje, gluposti, mržnje, zločina, bolesti, gladi, zlostavljanja i suza. I baš takav nesavršen i poremećenih vrijednosti, samo je dodatni motiv da ustrajno u tišini promatramo što nam to netko gestom i riječima, u praznom, malom prostoru zvanom kazalište, jednako ustrajno želi pokazati. Zato na ovaj divan Assitejev praznik kazališta za djecu i mladež, nosi nas samo jedna želja – USTRAJMO! Ustrajmo u uvjerenju da ono što nam netko iz praznog i krhkog, a zapravo snovima i poezijom snažno ispunjenog prostora govori, čini naš život ljepšim, a sve nas skupa boljim osobama. Zagreb, 12.03.2007. Dubravko Jelačić Bužimski      
  • Poruka povodom ASSITEJ-eva Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade 20. ožujka 2007
  • Slaveći ASSITEJ-ev Svjetski dan kazališta za djecu i mlade 2007, pozdravimo sve one ljude širom svijeta koji su održali plamen baklje Kazališta za djecu i mlade. Posebnu počast zaslužuju divna djeca i mladi ASSITEJ-eve obitelji koji nam svojim osmjesima, smijehom, radošću i kazališnim entuzijazmom ne prestaju pružati nadu u bolji svijet. Slavimo rast ASSITEJA čije se divno djelo proširilo na preko 80 zemalja na svim kontinentima. Naša su srca ugrijala mnoga sretna lica mlade publike čija smo srca na jedan osobit način dirnulo svojim stvaralaštvom. Slavimo tisuće umjetnika koji su svjesno izabrali život posvetiti tomu da se bave onim što je važno djeci i mladima svijeta čak i onda kada bi raditi za odraslu publiku bilo ekonomski isplativije. Na licima su nam ponosni osmjesi dok gledamo djecu i mlade kako se obraćaju jedni drugima ili nama i iznose nam svoj doživljaj svijeta te nam svojim predstavama otkrivaju svoj umjetnički dar. Povezali smo se u veliku obitelj koja u našim srcima zauzima posebno mjesto jer vodimo brigu o dobrobiti naše djece i mladih. Ponosna smo i sretna obitelj jer svojim radom unosimo još i više smisla u živote mladog naraštaja. Neporeciva je činjenica da je obitelj ASSITEJ u 42 godine svoga postojanja naraštajima mladih pružila mogućnost da donesu ispravne odluke, postanu svjesni društvenih pitanja koja utječu na njihove živote, izgrade samopoštovanje i sigurnost u sebe te im je dao priliku da javno iznesu svoje mišljenje. Čarolija kazališta, kakvu poznajemo, djeci i mladima pruža priliku sanjati o svijetu kakav priželjkuju i čini da na trenutak zaborave nedaće stvarnog svijeta u kojem žive. Svaka osoba, a osobito mladi, zaslužuje predah od izazova koje pred nas postavlja svijet, a koji iz dana u dan postaju sve teži. Po sebi je nagrada moći ustvrditi da se mladi uvijek mogu osloniti na ASSITEJ. Dok slavimo ASSITEJ-ev Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, posvetimo svoje misli milijunima djece i mladih kojima okolnosti ne dopuštaju da uživaju u kazališnim predstavama te koji nemaju priliku ispoljiti svoju kreativnost. Pomislimo na djecu i mlade u raznim krajevima svijeta u kojima se vode oružani sukobi, a koji moraju spašavati gole živote te završavaju u izbjegličkim kampovima ili su previše prestrašeni da bi izašla iz kuće. Sačuvajmo misao i za onu djecu i mlade koji su previše siromašni da bi mogli priuštiti odlazak na kazališnu predstavu. Što je s milijunima mladih toliko duboko zaglibjelih u ovisnost o drogama da nisu ni svjesni onoga što se događa u svijetu koji ih okružuje, pa tako ni kazališta? Tu su i oni izloženi različitim oblicima zlostavljanja, a počinitelji su često i članovi njihove obitelji zbog čega se djeca osjećaju bezvrijednima. Tu su i djeca koja osjećaju da svijetu odraslih do njih nije stalo jer njihovi roditelji i obitelj za njih nemaju vremena. Što je s milijunima djece i mladih koja žive na ulici zbog toga što je svijet prestao mariti do mjere da roditelji svoju djecu mogu napustiti na ulici a ostatak se svijeta usuđuje pored njih prolaziti kao da su djeca na ulici kakvi stupovi. Ne smijemo zaboraviti ni milijune djece i mladih koji su ostali siročad u ratu ili zbog smrti roditelja u pandemiji HIV-a/SIDE koja hara u mnogim dijelovima svijeta. Neka nas nevolje te djece potaknu na nove oblike stvaralaštva koje će doprijeti do tog naraštaja do kojega malo tko pokušava doprijeti i koje će u njima potaknuti nadu u bolji život za njih i bolji svijet za buduće naraštaje. Sve rijeke kreativnosti teku Da ispune ASSITEJEV Svjetski dan kazališta za djecu i mlade radošću i nadahnućem za bolje sutra. Prof. Penina Mlama Penina Mlama Profesor scenskih umjetnosti, Sveučilište u Dar es salaamu u Tanzaniji, dramska spisateljica, osnivačica TUSEME modela osnaživanja mladih kroz kazalište te izvršna direktorica Foruma afričkih žena u obrazovanju, ranije članica ASSITEJEVA međunarodnog izvršnog odbora.    
  • PROBUDITI ZANIMANJE I VJEŽBATI VIĐENJE
  • Ma kako da je filozofija uistinu nastala, nije teško zamisliti osobu koju možemo smatrati prvim filozofom kako udara palcem u kamen i kako taj događaj rađa sljedeća pitanja: zašto je taj kamen bio upravo tu i zašto je tu nešto a ne ništa? Zašto je kamen tako tvrd i što je suština kamena? Zašto sam ja na njega naletio i kako bih trebao postupati? Je li sve u redu s mojim očima i što je to uopće viđenje? Ne znamo koji su bili prvi filozofski odgovori na ta pitanja, no znama da svaki onaj koji gleda ne mora nužno i vidjeti. Jer je gledanje vjerojatno uvijek slučaj previda i skretanja pogleda. Gledanje je, mogli bismo reći, pokušaj da se percipira tako da prozirno vidno polje dopusti neprozirnom događaju da postane jasan. To, naravno, proizvodi pitanje kako valja gledati da bismo uistinu vidjeli? U doba u kojima smo neprestano izloženi napadu signala, ima smisla vježbati ljude da vide. A najbolji način za to je još uvijek pobuđivanje zanimanja za ono što se može vidjeti. U kazalištu je moguće viđenje integrirati u proces komunikacije, koji kodira i dekodira signale vremena između glumaca i publike. Tomu je , ipak, pretpostavka da je kazalište dovoljno zanimljivo, te da, možda, izaziva i radoznalost i, što je najvažnije, nudi nešto smisleno. Potrebna mu je tema koja privlači pozornost, koja se ne zadovoljava grebanjem po površini, nego koja dira gledatelje, koja ih pokreće. Potrebna mu je motivacija, „uzajamna uključenost“ kako se naziva u psihologiji. Potreban je smisao, važnost i relevantnost da bi gledatelji osjetili da ih se to tiče, da bi im se omogućilo da vide, da bi ih se osnažilo da misle. Filozofija Kazališta za djecu i mlade je probuditi zanimanje i vježbati viđenje. Na Svjetski dan kazališta za djecu i mlade u 2007 želim ponovno privući pozornost u 82 zemlje svijeta, na svim kontinentima, u tisućama kazališta. Želim svima uključenima divan dan, mnogo toga zanimljivog i mnogo toga za vidjeti. Prof. Dr. Wolfgang Schneider Predsjednik ASSITEJ Internationala  
    '