Poruka Wolfganga Schneidera

SVJETSKI DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE Poruka Wolfganga Schneidera 20. ožujak 2005. Ove će godine ASSITEJ napuniti 40 godina, a taj ćemo rođendan proslaviti na Svjetskom kongresu u Montrealu od 20. do 30. rujna. ©irom svijeta, u preko 80 zemalja, djeluju tisuće kazališta za djecu i mlade. Povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade želio bih im posvetiti slijedeću kulturno-političku koncepciju: 1. Umjetnički potencijal je "sve i sva" svakog kazališta, umjetnici su polazna točka rada i ishoda. Ukoliko ste sudjelovali u uličnom kazalištu, znate improvizirati, ako ste pripadali putujućem kazalištu i s njim obišli sve krajeve svoje zemlje, znate mnogo o publici i shvaćate važnost daljnje izobrazbe. 2. Posjedujete li vlastiti kazališni prostor, trebate od njega učiniti mnogo više; kulturni centar, mjesto susreta, dom umjetnosti. Jer poistovjećivanje s lokalitetom kazališta stvara saveznike. 3. Taj je dom obveza. Kazališni umjetnici imaju obvezu prema građanima, civilno društvo ima obvezu prema kazalištu. Stoga je, da bi se izbrusio umjetnički profil, nužna osjetljivost spram lokaliteta te je političarima potreban pogled u budućnost kako bi se zajamčila zaštita pri planiranju. 4. U globaliziranom je svijetu potrebno pogledati još i dalje, što ponekad znači od nečeg otići kako bi se nekamo stiglo. Filozofijama priča dopustiti da žive i da ih se iskusi. Misliti o različitim kulturama i prepoznati hibridne kulture. 5. Pri sastavljanju repertoara važno je i "misliti globalno, djelovati lokalno": iskušajte domaći materijal, tumačite iskustva, tekst i ples, glazbu i maske; oprobajte se u kazalištu koje priča priču, koristite čitavu družinu. Dobar izbor drame može biti ključ daljnjeg umjetničkog razvoja. 6. Kazalište je mjesto komunikacije. Između glumca i publike. Ali i između samog kazališta i onih koji ga stvaraju. Gostovanja umjetnika nisu rupe nastale zbog slobodnih dana koje treba popuniti, to su nužni susreti s drugim umjetničkim izrazima, to su elementi regionalnih i nacionalnih mreža te ih treba koristiti kako bi se proširili horizonti i članova kazališta i publike. 7. Kazalište i škola par su iz snova za obrazovanje iz kulture. Stoga se u kazalištu za djecu i mlade ništa ne može dogoditi bez partnerstva sa školom. No, kazalište mora ostati kazalište; ne smije postati sredstvom održavanja još jednog nastavnog sata. Stoga nastava iz drame mora ići ruku pod ruku s izvođačkim umjetnostima, kazališna izvedba mora postati integralnim dijelom nastavnog plana i programa – sve bi to trebalo biti prirodno poput podučavanja prirodnih znanosti ili jezika. 8. Kazalište za djecu i mlade je kazalište za naraštaje. Stari i mladi dolaze zajedno, uče jedni o drugima, koriste isti prostor, i, u najboljem slučaju, dijele zajedničko iskustvo. Ujutro, poslijepodne, navečer. Baka, ujak, majka, unuk, susjed, učenik, učitelj i društvo. 9. Jednom godišnje održava se zabava, festival. Kondenzirani show, program zamjene mjesta za proizvođača i primatelja, zaštićeni znak kazališta. Dovoljno je samo biti ondje, natjecanje čula, poticaj vlastitom umjetničkom stvaranju. 10. Odnosi s javnošću znače odnos s publikom o kojoj valja dobro brinuti – ne samo u kazalištu, no u kazalištu posebno. Budite hrabri s marketingom kada je umjetnički program žarišna točka produkcijske politike, politike cijena, distribucijske politike, komunikacijske politike i politike usluga. Na primjer, velikim događanjem za Svjetski dan kazališta za djecu i mlade.   Wolfgang Schneider   Prof. Dr. Schneider je direktor Instituta za kulturnu politiku i dekan Fakulteta za znanosti o kulturi i estetsku komunikaciju na Sveučilištu Hildesheim, predsjedavajući ASSITEJ-a i Njemačka i predsjednik Međunarodne organizacije kazališta za djecu i mlade.   kontakt: W.Schneider@kjtz.de
'