Poruka predsjednika Međunarodnog centra ASSITEJ

Poruka predsjednika Svjetskog centra ASSITEJ, Prof. dr. Wolfganga Schneidera Estetsko obrazovanje kao zadatak Koje bi mjesto u kulturnoj politici trebala zauzeti kazališta za djecu i mlade 20. ožujka 2004. Ponovo je Svjetski dan kazališta za djecu i mlade. U više od 76 zemalja diljem svijeta povodom tog dana održat će se sastanci. Lijepo je kad se ljudi susretnu, kada se "prepoznaju", kada razmjenjuju ideje. Kazalište cvate zahvaljujući uzajamnosti. Kazalištu su potrebni glumci i publika; kazalište je uvijek susret, susret osjetila, razmišljanja, različitih stanja svijesti. Lijepo je što postoje kazališta za djecu i mlade; u Aziji, Australiji, Europi, u Sjevernoj i Južnoj Americi. U zadnjim su se desetljećima razvila kazališta namijenjena određenim skupinama. Nastajala su stihijski i neplanirano, zahvaljujući sreći više nego pameti, kvantiteta je važnija od kvalitete. Ta su kazališta češće nastajala u opasnom, nego u sigurnom okruženju. Bitno je samo da se zastor stalno diže. Lijepo je što možemo smatrati da je društvo na našoj strani, jer i roditelji i učitelji, pa čak i političari vole kazalište za djecu i mlade. Govorim vam istinu. Meni se to ne sviđa. Kad kazalište više ne odgovara "dobro obrazovanim građanima", oni će radije otići u zabavni park, a to nije cilj kazališta za djecu i mlade. Njihova me naklonost kazalištu za djecu i mlade ljuti. Kad odlazak u kazalište ne odgovara iscrpljenim učiteljima, oni će radije lekciju ispredavati sami, a to nije cilj kazališta za djecu i mlade. Dosta mi je njihove naklonosti. Kad kazalište ne odgovara svakodnevnoj općinskoj politici, na dječjem se kazalištu odjednom počne štedjeti, i sva se obećanja izgovorena za govornicom naglo zaboravljaju. No ipak, upravo je sada došlo vrijeme kazališta za djecu i mlade. Nikad prije nisu postojali bolji razlozi, bolje mogućnosti za razvoj kazališta za djecu i mlade. U diskusijama o obrazovanju, mladima i kulturnoj politici nikad nije bilo boljih razloga da se naglasi važnost i nužnost kazališta za djecu i mlade. Značenje obrazovanja u smislu kvalifikacije i u smislu osobnog razvoja danas je postalo važnije nego ikad za budućnost svakog pojedinca. Danas, kada se tržište rada stalno mijenja, sve je važnije prikazati individualan profil u obrazovanju i stručnosti. Moderne kompanije i kompanije okrenute budućnosti danas sve više traže visoke kvalifikacije i sposobnosti u vještinama, koje se često nalaze izvan primarnog opisa posla. Te su vještine obuhvaćene nazivom "soft skills", a uključuju npr. kreativnost, fleksibilnost, komunikacijske sposobnosti (koje pak obuhvaćaju vještinu govora, čitanja i pisanja), sposobnost baratanja informacijama i različitim medijima, konstruktivnu primjenu znanja, rješavanje problema, sposobnost dobrog funkcioniranja unutar skupina, što se očituje u timskom radu, toleranciji, pouzdanosti, disciplini i želji za javnim nastupom. Mnogima od ovih osnovnih vještina može se ovladati pomoću estetskog odgoja. Za budućnost i za život mlade osobe sve je važnije samopouzdanje i poznavanje vlastitih sposobnosti. Upravo se taj faktor izgradnje osobnosti razvija kulturnim obrazovanjem. Estetsko obrazovanje pomoću kazališta za djecu i mlade moramo zagovarati sada i ovdje. No, estetskom odgoju pomoću kazališta za djecu i mlade još uvijek treba znatna podrška. Estetski odgoj u kazalištima za djecu i mlade je nužan, a kazalište za djecu i mlade tu nužnost može preokrenuti u nužnost sposobnosti poimanja budućnosti u našem društvu. Mnoge stvari koje si želimo reći nismo u stanju izreći "običnim" jezikom. Baš zato njemački stručnjak za mozak Wolf Singer smatra da se neverbalne sposobnosti komunikacije moraju razvijati do maksimuma, te da ih se mora vježbati i usavršiti. Upravo je to već desetljećima cilj kazališta za djecu i mlade. Kazalište za djecu i mlade može pridonijeti i razvoju različitih sposobnosti percepcije i rasuđivanja kao i razvoju kulturnog ukusa, prikazujući osjetilni audio- vizualni materijal sa svim višedimenzionalnim pjesničkim slikama. Već i samo zančenje dodano priči i njena dramska prezentacija može pridonijeti tome. Iz svog iskustva znam da postoji jedan osnovni zadatak predstava kazališta za djecu i mlade. Glavni zadatak tih kazališta nije razjašnjenje ili smirivanje konflikta, ili njegovo guranje pod tepih, već zahtijevanje angažmana djece u onolikoj mjeri, koliko im dopušta njihovo vlastito životno iskustvo. Dječji životi nisu bezbrižna šetnja parkom. Dječji životi mogu biti pakao, a ako u kazalištu ne želimo prevariti djecu, onda taj pakao moramo prikazati i na pozornici. Kada se dječje kazalište prestane skrivati od grubosti stvarnog svijeta, prestat će i diskusije o načinima kako prikazati određeni problem. Djeca ne žele da ih kazalište razmazi, ona osjećaju da ih se shvaća ozbiljno tek kada vide svoje stvarne probleme na pozornici. Lijepo je što ćemo Svjetski dan kazališta za djecu i mlade obilježiti mnogim programima za mladu publiku i što ćemo na taj način pokušati prezentirati program, koji kazalište želi učiniti važnim dijelom estetskog odgoja. Prof. Dr. Wolfgang Schneider Predsjednik ASSITEJ Internationala  
'