Poruka Augusta Boala

Poruka Augusta Boala povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade Svi smo mi mladi, svi smo mi djeca! Dok smo živi, u nama dalje žive sve dobi koje smo već proživjeli. Ja imam 7 ali i 70 godina. Ja sam dijete, mladić, ali i ne baš tako mlad čovjek. Od svoje sedme godine nisam se prestao baviti kazalištem. No, mnogi ljudi prestanu. A zašto bi prestali? Pa to uopće nema smisla! Kazalište je najmoćniji jezik, najkreativniji jezik, baš zato jer je spoj svih jezika: kazalište su riječi, pokreti, boje, glazba, stvarnost i snovi, osjećaji i ideje… Kao djeca, učili smo živjeti igrajući se kazališta, učili smo razumijeti svijet igrajući se kazališta. Igrajući se kazališta također smo naučili da svijet može postati mnogo bolji nego što jest: u sadašnjosti možemo razmišljati o prošlosti i zamisliti budućnost. Kazalište je Dijalog. Ne možeš se igrati sam, u pustinji: treba ti partner za igru, trebaju ti ljudi, da te gledaju. Kazalište je solidarnost: moramo se igrati zajedno. Igre u kazalištu imaju pravila koja se moraju poštovati, no postoji i sloboda, zahvaljujući kojoj možeš pronaći svoj vlastiti put. Igre su kao i Društvo: postoje zakoni koji se moraju poštovati, ali moramo imati i slobodu da stvorimo vlastiti život. Bez zakona nema društvenog života; bez slobode nema života. Dobar građanin nije onaj koji samo živi u Društvu: dobar građanin je onaj, koji ga mijenja, da bi ga poboljšao. Kazalište može biti način, kako postati građaninom, može biti mjesto gdje se može zamisliti budućnost. No, obratite pažnju: sreća ne može biti samo individualna. Baš kao i kazalište, prava je sreća društveni fenomen- ne možemo biti sretni, tjerajući druge da pate. Sreća smo ti i ja, naša obitelj i naša domovina, sreća je čitav svijet, sve nacije, rase, vjere, dobi, svi ljudi- Sreća je Dijalog. Kazalište je za gledanje, da, ali postoji nešto duboko u tebi i u svima nama: mi smo kazališta! To je naš jezik od rođenja. Vi, koji ste još djeca, znate da je to istina, no to znaju i djeca, koja su u nama. Danas je poseban dan, Dan kazališta za djecu i mlade. Učinimo taj dan Danom koji će nas podsjetiti, da se nikad ne prestanemo baviti kazalištem, jer igrajući se, učimo živjeti. Solidarnost u kazalištu nas uči solidarnosti u životu. Ne smijemo nikad zaboraviti da biti čovjek znači biti Kazalište, a biti kazalište znači biti Čovjek. Pogledajmo danas predstavu i nemojmo prestati biti kazalište! Augusto Boal, kazališni djelatnik iz Brazila  
'