>> svjetski dan 2005.

Svjetski dan kazališta za djecu i mlade

20. ožujka 2005. Predstavnici dječjih kazališta iz Hrvatske okupili su se kako bi proslavili Svjetski dan kazališta za djecu i mlade 20. ožujka. Proslava je održana u Opatiji 18 i 19. ožujka. 2005. Tim povodom pročitana je poruka Međunarodnog udruženja kazališta za djecu i mlade, koju je napisao gospodin Volker Ludwig, te poruka gospodina Berislava Frkića. U sklopu proslave održana je godišnja skupština Assitej-a te dodjela nagrada nagrađenima iz Čakovca, prošle godine. U Opatiji su u natjecateljskom dijelu izvedene predstave profesionalno vođenih kazališta u dvoranama Hotela "Adriatic" i Grand hotela "Četiri opatijska cvijeta". Izvedene su predstave:
  • "MOJ GRAD NA VODI" kazališne radionice Malik iz Rijeke.
  • "BREMENSKI SVIRAČI" kazališne družine PINKLEC iz Čakovca.
  • "DJEČAK VUK" Zagrebačko kazalište mladih, Učilište Zagreb
  • "PRIKAZANJE SV. BEATRICE, FAUSTINA I SIMPLICIJA BRATJE" dramskog studia Mladih Hvar.
  • "LOVAC U ŽITU" gradskog kazališta ZORIN DOM iz Karlovca.
  • "ZAŠTO GNJAVIŠ MALO DIJETE" dramskog studija Osijek iz Osijeka.
Osim tih, Opatijska publika mogla je pogledati predstave van konkurencije, i to nagrađenu sa Susreta u Čakovcu kazališta Žar ptica iz Zagreba "ČAROBNA FLAUTA" te "ISTARSKI TRIPTIH" u izvedbi Plesnog studia ZARO iz Pule. Predsjednik Hrvatskog Centra ASSITEJ gospodin Miran Hajoš zahvalio se gospođi Rajni Miloš iz "Festivala Opatija" na uspješnoj organizaciji Susreta i proslave Međunarodnog dana kazališta za djecu i mlade.

Poruka Berislava Frkića

SVJETSKI DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE   Poruka Berislava Frkića 20. ožujak 2005. Veliki William Shakespeare na kraju svoje vjerojatno najbolje komedije "San ivanjske noći" kaže Ako nisu težnje naše Zadovoljstvo stekle vaše Zamislite da ste snili I tek žrtve varke bili.   Varka?! Iluzija?! Laž?! Istina?! Jesu li to dvojbe ili bolje rečeno smiju li to biti dvojbe, danas, ovdje, na ovim našim vjetrometnim prostorima, ili smiju li to uopće biti dvojbe, ikada, igdje, kada je u pitanju kazalište za djecu i mlade ili kada je u pitanju istinska umjetnost uopće, bilo za koga i bilo gdje. "Istinska umjetnost" zapravo je iskrena umjetnost, jer samo kao takova, to je valjda svima jasno, može biti umjetnost koja će ostaviti traga. Naročito na djecu i mlade u kazalištu za djecu i mlade jer je to često puta i njihov prvi susret s kazališnom umjetnoću uopće. I s toga nije svejedno kakav će biti taj prvi susret i kakve će posljedice imati. A on prije svega mora biti iskren. Srce glumca u kazalištu za djecu i mlade mora biti prije svega ispunjerno iskrenoću, ljubavlju, radošću, razumijevanjem i poštovanjem prema tom nevjerojatnom mladom gledatelju i njegovom začuđenom i znatiželjnom pogledu spremnom da vam se u potpunosti preda i da vam u potpunosti vjeruje. A to povjerenje se ne smije iznevjeriti. Ako ste svi vi, koji stvarate u kazalištu za djecu i mlade, dakle glumci, redatelji, scenografi, kostimografi, skladatelji, iskreni prema njima, i oni će biti iskreni prema vama. Svi vi dobro znate, da će od tog znatiželjnog mladog gledatelja jedino iskrenost biti višestruko vraćena i nagrađena. I nikada nemojmo zaboraviti da je za djecu i ono najbolje tek jedva dovoljno dobro. Neka svima nama koji se bavimo stvaralaštvom za djecu i mlade to bude stalna misao vodilja - za dobro naše djece, za dobro naše budućnosti.   Berislav Frkić  

Poruka Wolfganga Schneidera

SVJETSKI DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE Poruka Wolfganga Schneidera 20. ožujak 2005. Ove će godine ASSITEJ napuniti 40 godina, a taj ćemo rođendan proslaviti na Svjetskom kongresu u Montrealu od 20. do 30. rujna. ©irom svijeta, u preko 80 zemalja, djeluju tisuće kazališta za djecu i mlade. Povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade želio bih im posvetiti slijedeću kulturno-političku koncepciju: 1. Umjetnički potencijal je "sve i sva" svakog kazališta, umjetnici su polazna točka rada i ishoda. Ukoliko ste sudjelovali u uličnom kazalištu, znate improvizirati, ako ste pripadali putujućem kazalištu i s njim obišli sve krajeve svoje zemlje, znate mnogo o publici i shvaćate važnost daljnje izobrazbe. 2. Posjedujete li vlastiti kazališni prostor, trebate od njega učiniti mnogo više; kulturni centar, mjesto susreta, dom umjetnosti. Jer poistovjećivanje s lokalitetom kazališta stvara saveznike. 3. Taj je dom obveza. Kazališni umjetnici imaju obvezu prema građanima, civilno društvo ima obvezu prema kazalištu. Stoga je, da bi se izbrusio umjetnički profil, nužna osjetljivost spram lokaliteta te je političarima potreban pogled u budućnost kako bi se zajamčila zaštita pri planiranju. 4. U globaliziranom je svijetu potrebno pogledati još i dalje, što ponekad znači od nečeg otići kako bi se nekamo stiglo. Filozofijama priča dopustiti da žive i da ih se iskusi. Misliti o različitim kulturama i prepoznati hibridne kulture. 5. Pri sastavljanju repertoara važno je i "misliti globalno, djelovati lokalno": iskušajte domaći materijal, tumačite iskustva, tekst i ples, glazbu i maske; oprobajte se u kazalištu koje priča priču, koristite čitavu družinu. Dobar izbor drame može biti ključ daljnjeg umjetničkog razvoja. 6. Kazalište je mjesto komunikacije. Između glumca i publike. Ali i između samog kazališta i onih koji ga stvaraju. Gostovanja umjetnika nisu rupe nastale zbog slobodnih dana koje treba popuniti, to su nužni susreti s drugim umjetničkim izrazima, to su elementi regionalnih i nacionalnih mreža te ih treba koristiti kako bi se proširili horizonti i članova kazališta i publike. 7. Kazalište i škola par su iz snova za obrazovanje iz kulture. Stoga se u kazalištu za djecu i mlade ništa ne može dogoditi bez partnerstva sa školom. No, kazalište mora ostati kazalište; ne smije postati sredstvom održavanja još jednog nastavnog sata. Stoga nastava iz drame mora ići ruku pod ruku s izvođačkim umjetnostima, kazališna izvedba mora postati integralnim dijelom nastavnog plana i programa – sve bi to trebalo biti prirodno poput podučavanja prirodnih znanosti ili jezika. 8. Kazalište za djecu i mlade je kazalište za naraštaje. Stari i mladi dolaze zajedno, uče jedni o drugima, koriste isti prostor, i, u najboljem slučaju, dijele zajedničko iskustvo. Ujutro, poslijepodne, navečer. Baka, ujak, majka, unuk, susjed, učenik, učitelj i društvo. 9. Jednom godišnje održava se zabava, festival. Kondenzirani show, program zamjene mjesta za proizvođača i primatelja, zaštićeni znak kazališta. Dovoljno je samo biti ondje, natjecanje čula, poticaj vlastitom umjetničkom stvaranju. 10. Odnosi s javnošću znače odnos s publikom o kojoj valja dobro brinuti – ne samo u kazalištu, no u kazalištu posebno. Budite hrabri s marketingom kada je umjetnički program žarišna točka produkcijske politike, politike cijena, distribucijske politike, komunikacijske politike i politike usluga. Na primjer, velikim događanjem za Svjetski dan kazališta za djecu i mlade.   Wolfgang Schneider   Prof. Dr. Schneider je direktor Instituta za kulturnu politiku i dekan Fakulteta za znanosti o kulturi i estetsku komunikaciju na Sveučilištu Hildesheim, predsjedavajući ASSITEJ-a i Njemačka i predsjednik Međunarodne organizacije kazališta za djecu i mlade.   kontakt: W.Schneider@kjtz.de

Poruka Volkera Ludwiga

SVJETSKI DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE Poruka Volkera Ludwiga 20. ožujak 2005.   Dragi prijatelji i suputnici, Mi koji radimo u Kazalištu za djecu i mlade poznati smo kao najsretniji ljudi na svijetu. Postoji li svrhovitije zanimanje, posao koji više ispunja, koji pruža više zadovoljstva od stvaranja dobrih dječjih kazališnih predstava. Naravno da ne postoji. No, biti sretnim pitanje je o kom se može raspravljati. Koliko su sretni roditelji koji jedva uspijevaju nahraniti svoju djecu? Naša su djeca odavno počela osjećati učinke globalizacije. "Bezbrižno djetinjstvo" završava sve ranije i ranije, čak i u bogatim zemljama. Snovi o budućnosti pretvaraju se u noćne more, trka za društvenim položajem i prestižem počinje u ranom djetinjstvu, a strah od nezaposlenosti osjeća se već u osnovnim školama. Vlade se suočavaju sa smanjenjima troškova, jer je sav postojeći novac na računima multinacionalnih tvrtki. Kada se štedi novac, socijalno ugroženi su uvijek prvi na popisu. Druga na popisu je umjetnost što znači da je dječje kazalište dvostruko pogođeno. Nije važno ukoliko priznatom kazalištu smanje potpora ili izgubi li nezavisna kazališna družina dvoranu u kojoj uvježbava predstave: zapanjuje nevjerojatna glupost ljudi koji misle da će smanjenje izdataka za dječje kazalište uštedjeti novac. Zato što djeca koja jednostavno odustanu i postanu pijanice ili narkomani, dileri ili kradljivci i koja završe u zatvoru državu koštaju stostruko više. S druge strane, teško je ograničiti djecu koja poznaju kazalište koje se bavi njihovom stvarnošću, njihovom svakodnevicom, njihovim nadama, strahovima i snovima, kazalište koje im pokazuje da nisu sama, koje im omogućuje da bodre, da se smiju i plaču, koje im daje povjerenje i potiče njihovu socijalnu imaginaciju. Kazalište ne može spasiti svijet. No, ono može srca, osjetila i umove naše djece i teenagera ispuniti izvjesnošću da je moguće promijeniti svijet. A za to se vrijedi boriti. Volker Ludwig, dramski pisac, umjetnički direktor kazališta GRIPS iz Berlina, Njemačka.
'