>> svjetski dan 2004.

Svjetski dan kazališta za djecu i mlade

20. ožujka 2004.

Predstavnici dječjih kazališta iz cijele Hrvatske ponovno su se okupili kako bi zajedno proslavili Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, 20. ožujka, ove godine u prekrasnoj Opatiji.

Proveli smo u međusobnom druženju tri ugodna i lijepa dana na moru. Nakon godišnje skupštine imali smo priliku prisustvovati podijeli nagrada prošlogodišnjim pobjednicima na Susretu u Čakovcu. Za male Opatijce odigrane su dvije od nagrađenih predstava, šarmantna Priča o oblaku kazališta Mala scena iz Zagreba te očaravajuće vesela i razigrana Svako dijete zna… Studia ZARO iz Pule.

Sama organizacija dobila je svaku pohvalu, osobito Wellcome party u Yact clubu i Goodbye party u predivnoj vili Angiolini. Još jednom zahvaljujemo gospođi Rajni Miloš na njenom trudu.

Ovakvi su se susreti pokazali korisni za sve nas jer omogućuju danas već sve rijeđu komunikaciju ‘u živo’, izmjenu ideja, s ciljem što boljeg povezivanja umjetnika hrvatskih kazališta za djecu i mlade.

Vidimo se sljedeće godine!

Napisala: Tena Šnajder

 

Program 2004.

Obilježavanja međunarodnog dana kazališta za djecu i mlade

Opatija, 19-21.03.2004.

 

PROGRAM

petak 19.III
do 12 sati dolazak u hotel
12-14 sati ručak u hotelu
20 sati WELCOME PARTY-YACHT CLUB (riva)

 

subota 20.III
10 sati GODIŠNJA SKUPŠTINA HC ASSITEJ-a,Villa Angiolina
17 sati kazališna predstava (za djecu od 2 do 6 godina)

  • Mala scena, Zagreb: PRIČA O OBLAKU, dvorana ZORA
  • – igra se: IVICA ŠIMIĆ
  • – nagrada za najbolju predstavu u cjelini na 6.susretu ASSITEJ-a
  • – nagrada za najbolju mušku ulogu na 6.susretu ASSITEJ-a

19 sati kazališna predstava (za djecu od 5 do 12 god)

  • Studio ZARO, Pula: SVAKO DIJETE ZNA, dvorana ADRIATIC
  • – nagrada za najbolje profesionalno vođenu predstavu na 6.susretu ASSITEJ-a
  • – svečana dodjela nagrada dobitnicima sa 6.susreta ASSITEJ -a u Čakovcu

21 sat GOODBYE party – Villa Angiolina

 

nedjelja 21.III
11 sati IZLET BRODOM OPATIJSKOM RIVIJEROM
polazak s opatijske rive


Poruka Ivice Šimića

Poruka Ivice Šimića povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade

Danas je Svjetski dan kazališta za djecu i mlade. Kazališni umjetnici – glumci, lutkari, plesači, pjevači, svirači, režiseri, scenografi, kostimografi, svi oni nevidljivi publici tehničari, inspicijenti, garderobijeri, rekviziteri, čistačice, direktori, tajnice i sekretarice, svi mi stojimo danas pred svojom publikom i slavimo kazalište za djecu. Slavimo svoj rad, dodjeljujemo nagrade i priznanja, jer to je jedini dan u godini kad se Kazalište za djecu u cijelom svijetu slavi kao Dan Žena, Dan Republike, kao Dan Oslobođenja ili Dan Nezavisnosti. Na ulicama, doduše, ne vijore zastave i ne svira vojna muzika, nema svečanih mimohoda i televizijskih kamera. Naša se umjetnost, pa onda i naše slavlje, događa daleko od pogleda organizatora parada. Kazalište za djecu događa se u mraku malih kazališta na periferiji gradova, mjesta i interesa, u školama, dječjim vrtićima i igraonicama gdje paradmajstori dolaze samo kad treba pokupiti dijete i odvesti ga na neku drugu aktivnost važniju od igre i kazališta. Neka!

Za nas koji smo cijeli svoj život posvetili kazališnom stvaranju za djecu i mlade ili sa djecom i mladima, ovaj je dan poseban i tu posebnost ovoga dana želimo dijeliti s vama, našom publikom jer zbog vas postojimo, radimo i slavimo. Željeli bismo da se i vi danas osjećate uzvišeno kao i mi jer ste ne samo sudionici našeg slavlja, nego ste i razlog našeg postojanja. Mi postojimo zbog vas i bez vas nas ne bi bilo. Mi vas zato pozivamo da dođete u kazalište i da nam date život. Mi vas nutkamo na igru, na razgovor, na zajedničko odrastanje i zajedničko učenje. Kaže se da umjetnik koji nije sačuvao bar malo djetinjstva u sebi ne može biti umjetnik. Ne znam je li to baš istina, ali znam da se, kao i vi, naša publika, i mi igramo, veselimo i živimo našu umjetnost. No, isto tako znam da moramo i mi još puno toga učiti, kako o životu, tako i o kazalištu za djecu i mlade, a tako i o vama – svojoj publici. A publika se mijenja i svakim je danom nova i drugačija. I ta naša nova publika zahtjeva, traži od nas novo kazalište koje će voditi s njom razgovor i pomoći djeci da bolje razumiju svijet oko sebe i u sebi.

Kazalište za djecu jedinstveno je mjesto koje okuplja sve generacije na jednom mjestu oko umjetničkog čina. Nije li to divna prilika da sklopimo trajni međugeneracijski mir. Mir između djece i odraslih u kojem će se početi odvijati dijalog. Snaga koju ima kazalište za djecu i mlade ogromna je. Klica koju mi sadimo u duše naše publike može narasti do nebesa kao čarobni grah, ako je klica zdrava i – lijepa. Svjetski dan kazališta divna je prigoda za sklapanje trajnog prijateljstva.

Svim kazališnim umjetnicima koji u tami šarenih kazališnih kulisa ili koji kao hodočasnici u svojim kombijima obilaze sva ona mjesta gdje živi naša publika donoseći im kazalište i boreći se za svoju svakodnevnu materijalnu egzistenciju, svima onima koji svakodnevno rade s djecom i mladima sadeći u njih sjeme ljepote i budućih visina, svima onima koji u svojim školama i vrtićima zagovaraju kazalište za djecu kao mogući model učenja i nisu prepreka koji stoji između kazališnih umjetnika i publike nego sudionici kazališnog čina, svima NAMA čestitam Svjetski dan kazališta za djecu i mlade.

A vama djeco, podastiremo svoju glavu u poklonu na pljesak. Dajte nam ga jer od njega živimo i za njega postojimo.

Ivica Šimić

 

Poruka predsjednika Međunarodnog centra ASSITEJ

Poruka predsjednika Svjetskog centra ASSITEJ,
Prof. dr. Wolfganga Schneidera

Estetsko obrazovanje kao zadatak
Koje bi mjesto u kulturnoj politici trebala zauzeti kazališta za djecu i mlade

20. ožujka 2004. Ponovo je Svjetski dan kazališta za djecu i mlade. U više od 76 zemalja diljem svijeta povodom tog dana održat će se sastanci.

Lijepo je kad se ljudi susretnu, kada se “prepoznaju”, kada razmjenjuju ideje. Kazalište cvate zahvaljujući uzajamnosti. Kazalištu su potrebni glumci i publika; kazalište je uvijek susret, susret osjetila, razmišljanja, različitih stanja svijesti.

Lijepo je što postoje kazališta za djecu i mlade; u Aziji, Australiji, Europi, u Sjevernoj i Južnoj Americi. U zadnjim su se desetljećima razvila kazališta namijenjena određenim skupinama. Nastajala su stihijski i neplanirano, zahvaljujući sreći više nego pameti, kvantiteta je važnija od kvalitete. Ta su kazališta češće nastajala u opasnom, nego u sigurnom okruženju. Bitno je samo da se zastor stalno diže.

Lijepo je što možemo smatrati da je društvo na našoj strani, jer i roditelji i učitelji, pa čak i političari vole kazalište za djecu i mlade. Govorim vam istinu. Meni se to ne sviđa. Kad kazalište više ne odgovara “dobro obrazovanim građanima”, oni će radije otići u zabavni park, a to nije cilj kazališta za djecu i mlade.
Njihova me naklonost kazalištu za djecu i mlade ljuti. Kad odlazak u kazalište ne odgovara iscrpljenim učiteljima, oni će radije lekciju ispredavati sami, a to nije cilj kazališta za djecu i mlade. Dosta mi je njihove naklonosti. Kad kazalište ne odgovara svakodnevnoj općinskoj politici, na dječjem se kazalištu odjednom počne štedjeti, i sva se obećanja izgovorena za govornicom naglo zaboravljaju.

No ipak, upravo je sada došlo vrijeme kazališta za djecu i mlade. Nikad prije nisu postojali bolji razlozi, bolje mogućnosti za razvoj kazališta za djecu i mlade. U diskusijama o obrazovanju, mladima i kulturnoj politici nikad nije bilo boljih razloga da se naglasi važnost i nužnost kazališta za djecu i mlade.

Značenje obrazovanja u smislu kvalifikacije i u smislu osobnog razvoja danas je postalo važnije nego ikad za budućnost svakog pojedinca. Danas, kada se tržište rada stalno mijenja, sve je važnije prikazati individualan profil u obrazovanju i stručnosti.

Moderne kompanije i kompanije okrenute budućnosti danas sve više traže visoke kvalifikacije i sposobnosti u vještinama, koje se često nalaze izvan primarnog opisa posla. Te su vještine obuhvaćene nazivom “soft skills”, a uključuju npr. kreativnost, fleksibilnost, komunikacijske sposobnosti (koje pak obuhvaćaju vještinu govora, čitanja i pisanja), sposobnost baratanja informacijama i različitim medijima, konstruktivnu primjenu znanja, rješavanje problema, sposobnost dobrog funkcioniranja unutar skupina, što se očituje u timskom radu, toleranciji, pouzdanosti, disciplini i želji za javnim nastupom. Mnogima od ovih osnovnih vještina može se ovladati pomoću estetskog odgoja. Za budućnost i za život mlade osobe sve je važnije samopouzdanje i poznavanje vlastitih sposobnosti. Upravo se taj faktor izgradnje osobnosti razvija kulturnim obrazovanjem.

Estetsko obrazovanje pomoću kazališta za djecu i mlade moramo zagovarati sada i ovdje. No, estetskom odgoju pomoću kazališta za djecu i mlade još uvijek treba znatna podrška. Estetski odgoj u kazalištima za djecu i mlade je nužan, a kazalište za djecu i mlade tu nužnost može preokrenuti u nužnost sposobnosti poimanja budućnosti u našem društvu. Mnoge stvari koje si želimo reći nismo u stanju izreći “običnim” jezikom. Baš zato njemački stručnjak za mozak Wolf Singer smatra da se neverbalne sposobnosti komunikacije moraju razvijati do maksimuma, te da ih se mora vježbati i usavršiti. Upravo je to već desetljećima cilj kazališta za djecu i mlade. Kazalište za djecu i mlade može pridonijeti i razvoju različitih sposobnosti percepcije i rasuđivanja kao i razvoju kulturnog ukusa, prikazujući osjetilni audio- vizualni materijal sa svim višedimenzionalnim pjesničkim slikama. Već i samo zančenje dodano priči i njena dramska prezentacija može pridonijeti tome.
Iz svog iskustva znam da postoji jedan osnovni zadatak predstava kazališta za djecu i mlade. Glavni zadatak tih kazališta nije razjašnjenje ili smirivanje konflikta, ili njegovo guranje pod tepih, već zahtijevanje angažmana djece u onolikoj mjeri, koliko im dopušta njihovo vlastito životno iskustvo. Dječji životi nisu bezbrižna šetnja parkom. Dječji životi mogu biti pakao, a ako u kazalištu ne želimo prevariti djecu, onda taj pakao moramo prikazati i na pozornici. Kada se dječje kazalište prestane skrivati od grubosti stvarnog svijeta, prestat će i diskusije o načinima kako prikazati određeni problem. Djeca ne žele da ih kazalište razmazi, ona osjećaju da ih se shvaća ozbiljno tek kada vide svoje stvarne probleme na pozornici.

Lijepo je što ćemo Svjetski dan kazališta za djecu i mlade obilježiti mnogim programima za mladu publiku i što ćemo na taj način pokušati prezentirati program, koji kazalište želi učiniti važnim dijelom estetskog odgoja.

Prof. Dr. Wolfgang Schneider
Predsjednik ASSITEJ Internationala

 

Poruka Augusta Boala

Poruka Augusta Boala povodom Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade

Svi smo mi mladi, svi smo mi djeca!

Dok smo živi, u nama dalje žive sve dobi koje smo već proživjeli. Ja imam 7 ali i 70 godina. Ja sam dijete, mladić, ali i ne baš tako mlad čovjek.

Od svoje sedme godine nisam se prestao baviti kazalištem. No, mnogi ljudi prestanu. A zašto bi prestali? Pa to uopće nema smisla!

Kazalište je najmoćniji jezik, najkreativniji jezik, baš zato jer je spoj svih jezika: kazalište su riječi, pokreti, boje, glazba, stvarnost i snovi, osjećaji i ideje… Kao djeca, učili smo živjeti igrajući se kazališta, učili smo razumijeti svijet igrajući se kazališta. Igrajući se kazališta također smo naučili da svijet može postati mnogo bolji nego što jest: u sadašnjosti možemo razmišljati o prošlosti i zamisliti budućnost.

Kazalište je Dijalog. Ne možeš se igrati sam, u pustinji: treba ti partner za igru, trebaju ti ljudi, da te gledaju. Kazalište je solidarnost: moramo se igrati zajedno.

Igre u kazalištu imaju pravila koja se moraju poštovati, no postoji i sloboda, zahvaljujući kojoj možeš pronaći svoj vlastiti put. Igre su kao i Društvo: postoje zakoni koji se moraju poštovati, ali moramo imati i slobodu da stvorimo vlastiti život. Bez zakona nema društvenog života; bez slobode nema života.

Dobar građanin nije onaj koji samo živi u Društvu: dobar građanin je onaj, koji ga mijenja, da bi ga poboljšao. Kazalište može biti način, kako postati građaninom, može biti mjesto gdje se može zamisliti budućnost. No, obratite pažnju: sreća ne može biti samo individualna. Baš kao i kazalište, prava je sreća društveni fenomen- ne možemo biti sretni, tjerajući druge da pate. Sreća smo ti i ja, naša obitelj i naša domovina, sreća je čitav svijet, sve nacije, rase, vjere, dobi, svi ljudi- Sreća je Dijalog.

Kazalište je za gledanje, da, ali postoji nešto duboko u tebi i u svima nama: mi smo kazališta! To je naš jezik od rođenja. Vi, koji ste još djeca, znate da je to istina, no to znaju i djeca, koja su u nama.

Danas je poseban dan, Dan kazališta za djecu i mlade. Učinimo taj dan Danom koji će nas podsjetiti, da se nikad ne prestanemo baviti kazalištem, jer igrajući se, učimo živjeti. Solidarnost u kazalištu nas uči solidarnosti u životu.

Ne smijemo nikad zaboraviti da biti čovjek znači biti Kazalište, a biti kazalište znači biti Čovjek.

Pogledajmo danas predstavu i nemojmo prestati biti kazalište!

Augusto Boal, kazališni djelatnik iz Brazila

 

'