>> svjetski dan 2002.

Izjava Petera Brooka

Izjava za Svjetski dan kazališta za djecu i mlade

Svima, mladima i starima, život je sve teži, opasniji, sve više frustrirajući.
Ali to nije sve.
Život je život, pun veselja, avantura, pokreta. Kazalište je vezano uz sve aspekte života, u kazalištu možemo otići bilo gdje, raditi bilo što, upoznati bilo koga, naučiti nemoguće zadatke, poduzeti rizike od kojih se diže kosa na glavi.
Nije ni čudo da zato jouer na francuskom, spielen na njemačkom, kali na malajskom i tako dalje, sve znači IGRATI SE!

Peter Brook

Pariz
17. rujna 2001. godine

 

Poruka predsjednika Međunarodnog centra ASSITEJ

Svjetski dan kazališta za djecu i mlade 2002. godine

Kazalište je divan doživljaj koji se stvara između glumca i publike, neovisno o njihovoj dobi. Za glumca, to je intimno, duhovno iskustvo koje podiže publiku s ovog mjesta i iz ovog vremena te prenosi svakog do nove razine osjećaja i razumijevanja. Zajedno kao publika i glumci možemo prekoračiti “sada” i doći do iskustva prošlih i budućih vremena, do iskustva drugih ljudi. U kazalištu postoje važne, osobne povezanosti!

Kazalište za mladu publiku je čak i snažnije budući da životni pogledi mladih nisu ustaljeni, već ih je moguće mijenjati. Djeca su najiskrenija publika. Oni smjesta pokažu što im se sviđa, a što ne, što osjećaju i je li im dosadno. Snažna, nova i posredna iskustva mogu ih promijeniti! A to može promijeniti nas! Slavimo život svi zajedno!

Kazalište postoji zato što se glumac i publika slože da u jednom malom trenutku vječnosti mijenjaju “SADA”. Publika se slaže “vjerovati” da su glumci netko drugi, negdje drugdje. Igrajmo se zajedno! Učinimo život bogatijim, ispunjenijim! Svijet postaje širi vremenski i prostorno! Prošlost, sadašnjost i budućnost postaju ne samo moguće, već i prisutne!
IGRAJMO se svi zajedno!
SLAVIMO svi zajedno!
RADUJMO SE!

Harold R. Oaks

 

'